петак, 29. март 2013.

Ćuretina na podvarku

Nekoliko godina za redom (u srećnija vremena, kada nisam ni znao kako iznutra izgledeju mesare), gajio sam ćurke. 

Ništa komplikovano, litarature za gajenje koliko hoćeš, treba vam samo prostor i novac za hranu (za razliku od drugih odgajivača koji su ih držali u zatvorenom i forsirali da bi postigli kilažu tj. količinu, ja sam svoje nekoliko sati dnevno puštao da šetaju po ekonomskom delu dvorišta i kljucaju travu; malo su sporije napredovale od zatvorenih i bile malo *mršavije*, ali im je meso bilo daleko kvalitetnije - bar nije mirisalo na koncentrat. Jedne godine sam čak i *kljukao* ćurana - prvoga dana mu u kljun stavite jedan orah - ceo, nelomljen -  drugoga dana dva, trećega tri, četrdesetoga četrdeset! Ugojio se kao prase, ali je imao loj kao ostatak jata puta dva! I meso je bilo nekako masno tj. lojato - sve u svemu nije mi se doplao).

Što se tiče spremanja, ispostavilo se da moja porodica najviše voli dimljenu ćuretinu. Spremao sam je na sledeći način: meso od grudi se iseče na šnicle, izlupa, malo posoli i pobiberi. Na svaku šniclu stavlja se šnita sirove slanine (u to vreme čuvao sam svinje sorte *durok* - na slici ispod - čija je slanina prilično mesnata), onda se sve to uroluje, veže koncem (improvizuje se mrežica) i ide na dimljenje.


E, sad, nije to bilo klasično dimljenje, gde se meso danima drži u tzv. *pušnici* - prostoriji sa puno dima i malo vatre (kažu da je tako dimljeno meso nezdravo). *Dimio* sam na tzv. *bundžuli*: tri kruga od gvožđa različitog prečnika, povezani žicama - cela skalamerija ima oblik konusa. Kukicam se nakači meso, obavije se navlaženim papirnatim džakovima koji se obmotaju kanapom da ne bi spali, ispod podloži vatra, tako da se meso više prži na jari nego što se dimi.

Rezultat je izuzetno ukusan. A tek što ide *za meze* iz belo vino!

Između ostalog, spremao sam i *ćuretinu na podvarku*. 

Recept sledi (količine namirnica su kao *za goste*, prilagodite svojim potrebama).

Ćuretina na podvarku

Potrebne namirnice:

- 2.5 kg ćuretine (ako ima loja, odstranite ga, ne vole svi njegov šmek),
- 800 gr kiselog kupusa,
- 200 gr crnog luka,
- 100 gr dimljene slanine,
- 1 dl belog vina,
- ulje (100 -150 gr),
- mlevena paprika, so, biber.

Seckanje:

Slaninu na kockice, crni luk na sitno, kupus (opran i oceđen) na kocke (tako stoji u originalnom receptu, mada sam ga ja uvke seckao kao ribanac).

Predpriprema:

U dubljem tiganju zagrejemo ulje.

Priprema:

U rerni

Ćuretinu posolimo, pobiberimo i stavljamo u pleh za pečenje. Prelijemo vrućim uljem i belim vinom. Pečemo u rerni (na 180) uz povremeno prelivanje sokom iz pleha. Kada je na pola pečeno, meso vadimo iz pleha.

Na ringli

Na ulju propržimo slaninu i crni luk, dodamo kupus i dinstamo oko 40 minuta. Ako je potrebno (a kod mene je uvek bilo pošto kupus dušmanski ocedim pa nema šta da *pusti*), povremeno dodajemo vodu. Kada bude gotovo, dodajemo so (ako je kupus dovoljno slan izostaviti, naročito ako imate povišeni pritisak), biber i mlevenu papriku.

I ponovo u rerni

Kupus stavljamo u pleh gde se je pekla ćuretina (naravno, sos od pečenja još uvek stoji u plehu). Ćuretinu stavljamo preko kupusa, prekrijemo folijom i pečemo dok meso ne omekša.

Prijatno! Javite kako je ispalo!





Нема коментара:

Постави коментар

Komentar